Prošlo je skoro dvadeset godina između mojeg boravka u Hrvatsko-američkom društvu kao učenik i sada kada sam profesor. Ovako na prvu se čini kao da nije velika razlika: zgrada je ista, učionice su na istim mjestima, čak su i neki profesori isti. Isto tako moje je mjesto u učionici prostorno nekoliko metara drugačije, prije je bilo za stolom, sada je ispred ploče. Ali razlika je ipak ogromna.
Mogu reći da me učeničko iskustvo u CAS-u nadopunjuje kao voditelja grupa.
Naravno da je svako iskustvo važno i presudno u svakom poslu, ali je ipak nešto posebno u tome da ste i učenik i profesor u istoj školi. Sjećanje na nastavu koju sam prošao kada sam bio dijete daje specifično usmjerenje za nastavu koju smišljam danas. Prije svega se sjećam koliko mi je bilo ugodno, i koliko je svaki sat bio sličan ali i malo drugačiji, koliko sam naučio i koliko mi se engleski poboljšao. Siguran sam da je dio razloga zašto sam uopće upisao engleski kao smjer na fakultetu bio CAS. To koliko sam htio naučiti mi nije bilo dostupno u uobičajenoj školi, i upis u ovu školu je bio pravi odabir. S druge strane, kvaliteta nastave i profesora je pola cijele priče.
Ono što mi se puno više ističe u sjećanju su posebne aktivnosti i događaji u CAS-u. Tipična nastava u drugim škola je prilično frontalna, većinom profesor predaje što mora, učenici mirno slušaju i pišu, ako im se da. Takav tip učionice ima svoju svrhu i svoje mjesto, ali upravo za naučiti jezik je potrebno nešto drugo.
Razgovori, igre, filmovi, kulturni događaji i natjecanja su ključna za razvijanje nečijih jezičnih sposobnosti. Nekada treba sjediti i u tišini čitati tekst, ali nekada je puno bolje za dugoročno poznavanje jezika njegovati razgovorne vještine, imati debate, pričati s drugim učenicima na engleskom i slično.
S obzirom da sam već prilično bio upoznat s metodama škole, a u tih se dvadeset godina nije moglo previše promijeniti (sada mogu sa sigurnošću to reći), te iste metode, principe, i ideale mogu iskoristiti u svojoj učionici. To sve skupa stvara pozitivan pritisak, jer kakav sam osoban osjećaj imao kada sam bio učenik, želim danas pružati i svojim učenicima.Ono što je još zanimljivo je da nisam niti prvi, niti sigurno zadnji bivši učenik/trenutni profesor u CAS-u. Mislim da ne bih vjerovao da mi je netko rekao da ću jednoga dana biti profesor u toj školi. Možda će netko od mojih učenika postati profesor u budućnosti!
#školastranihjezika #engleski #zagreb #učimoengleski
Leave a Reply